Cipar je otočna država u istočnom
Sredozemlju.
Cipar je dugo bio raskrižje
Europe,
Azije i
Afrike, i još uvijek su prisutni mnogi tragovi drevnih civilizacija –
rimske,
bizantinske i
venecijanske. Glavne gospodarske aktivnosti otoka su
turizam, trgovačka mornarica, izvoz odjeće i farmaceutskih proizvoda, te poslovne usluge.
Od
turske invazije
1974. zemlja je
de facto podijeljena na veći međunarodno priznati južni dio nastanjen uglavnom
Grcima i manji sjeverni dio – samoproglašenu
Tursku Republiku Sjeverni Cipar.
Podrijetlo imena
Ima nekoliko teorija o podrijetlu imena. Jedna tvrdi da je riječ Cipar nastala od grčke riječi za
čempres (lat: Cupressus sempervirens), κυπάρισσος kypárissos. Druga tvrdi da dolazi od grčke riječi za
kanu (Lawsonia alba), κύπρος (kýpros). U novije vrijeme pojavila se i tvrdnja da ime potječe od latinske fraze
aes Cyprium (metal sa Cipra), što se odnosi na
bakar, i što je kasnije evoluiralo u
Cuprum. Naime, u
antičko doba Cipar je bio poznat kao jedno od većih nalazišta bakra na
Sredozemlju. Tako je latinsko ime
kemijskog elementa bakra (Cuprum) dobilo ime po nepravilnom čitanju naziva ovog otoka.
Povijest
Podrobniji članak o temi: Povijest Cipra
Prva arheološka nalazišta na Cipru datiraju iz
neolitika (6000-3000 g.p.K.). Najstarije nalazište je Aetokremnos na poluotoku
Akrotiri. Najvažnije nalazište je
Khirokitia
(jedno od najstarijih naselja na svijetu) prema kojoj je dobila ime
khirokitijska pretkeramička neolitska kultura (karakteriziraju ju
okrugle kuće
tolosi). Vrlo su razvijene kulture
brončanog doba (tada se je na Cipru kopao
bakar koji je postao glavna sirovina otoka i prema kojem je Cipar dobio ime). Postoje i nalazišta
mikenske kulture.
Oko
800. pr. Kr. su Cipar naselili
Feničani. Otokom su vladali
Asirci,
Egipćani i
Perzijanci.
333. pr. Kr. ga je zauzeo
Aleksandar Makedonski.
58. pr. Kr. je došao pod rimsku upravu. Tokom cijelog starog vijeka je na Cipru bio vrlo razvijen kult božice
Afrodite (Venere) koja je prema legendi rođena iz morske pjene kod mjesta
Paphos na otoku.
Povijesna mapa Cipra turskog kapetan-paše Piri Reisa.
Cipar je bio pod
bizantskom upravom do
1191. kad ga je zauzeo engleski kralj
Rikard Lavljeg Srca na putu u
križarski rat. On ga je prodao
templarima, koji su ga pak prodali francuskom grofu Guyu od
Lusignana.
1489. su otok zauzeli
Mlečani (nakon abdikacije Katarine Cornaro, udovice Lusignanskog kralja Jamesa II). Cipar je bio centar mletačke trgovine na Istoku.
1571. su ga zauzeli Turci.
Berlinskim kongresom 1878. je došao pod britansku upravu (Osmansko carstvo ga je ustupilo Britancima u zamjenu za pomoć u rusko-turskom ratu).
1914. ga je Velika Britanija formalno anektirala.
Tijekom britanske uprave jača nacionalna svijest ciparskih Grka te se javljaju želje za pripajanjem Cipra
Grčkoj. Politika s takvim ciljem se naziva
enosis. Osnovana je organizacija
EOKA (nacionalna organizacija ciparskih boraca) koja je pokrenula terorističku kampanju protiv britanske uprave.
1960. je Cipar stekao nezavisnost. Prvi predsjednik je bio
Makarios III.,
arhiepiskop ciparske pravoslavne crkve. On je nastojao smiriti
napetosti između ciparskih Grka (koji žele enosis) i Turaka (koji su
protiv) te se protivi ujedinjenju s Grčkom. To se nije svidjelo
nacionalistima iz EOKA te su
1970. izveli državni udar. Novi predsjednik je postao vođa EOKA
Georgios Grivas koji podržava enosis.
1974.
je Grivas umro, te se vratio Makarios. Njega je ubrzo svrgnuo Nikos
Sampson. Turci su se prestrašili mogućeg ujedinjenja s Grčkom, te je
Turska 1974. izvršila invaziju na sjever otoka. Sampson je napustio
mjesto predsjednika, te ga je naslijedio
Glafkos Clerides. Do kraja godine se je ponovo vratio Makarios.
1975. je otok podijeljen na grčki i turski dio između kojih je zona pod upravom
UN-a. UN priznaje jedino grčki vladu, dok su Turci na sjeveru proglasili nepriznatu
Tursku Republiku Sjeverni Cipar.
1977. je umro Makarios te je predsjednik postao Spyros Kyprianou. Od
1988. je predsjednik
Georgios Vassiliou, od
1993. Glafkos Clerides, a od
2003. Tassos Papadopoulos.
2004. je na referendumu propao UN-ov plan ujedinjenja otoka. Cipar je nakon toga ipak ušao u
Europsku uniju.
Zemljopis
Cipar je
najistočniji otok u
Sredozemnom moru. S površinom od 9.251 km² treći je po veličini u Sredozemlju (nakon
Sicilije i
Sardinije). Po veličini je 161. država svijeta sa sličnom površinom kao
Libanon i
Portoriko.
U geološkom i geotektonskom pogledu Cipar predstavlja dio
Male Azije, koji se u prošlosti odvojio. U
klimatskom i
vegetacijskom smislu ovaj je otok smješten u sjevernom umjerenom pojasu.
S
prometnog
gledišta ima više nego povoljan položaj. Ova zemlja se nalazi između
Istoka i Zapada, pa je pri prijelazu između istih gotovo nezaobilazna
stanica. Za Cipar se često kaže da je najistočnija zapadna zemlja. S
obzirom na to da se nalazi 64
km južno od
Turske, 97 km zapadno od
Sirije, te 439 km sjeverno od
Sueskog kanala,
skoro svaki brod koji prolazi ovuda i ide dalje na istok, i obrnuto,
zaustavlja se u nekoj od ciparskih luka. Više od 1.000 stranih brodova
danas plovi svjetskim morima pod
ciparskom zastavom. Osim brodskog, Cipar je važna stanica i za avionski promet. Mnogi avioni koji lete sa zapada na
Bliski istok, pa i dalje, slijeću prvo u
zračne luke u
Larnaki i
Paphosu (češće Larnaki). Glavni grad
Nikozija nema zračnu luku. Zračna luka u Larnaki je moderna i odgovara svim svjetskim standardima. S nje polijeću
zrakoplovi, kako za sve veće
europske gradove (
Frankfurt,
London,
Pariz,
Rim,
Amsterdam i dr.), tako i za mnoga odredišta na Bliskom istoku i zemljama
Perzijskog zaljeva.
Što se tiče povijesnog i
političkog
položaja, koliko god on bio povoljan, toliko se nepovoljno odrazio na
ovaj otok. Svaka veća sila koja se pojavila na Mediteranu nije ga mogla
promašiti, upravo zbog tog povoljnog položaja. Pa su tako vlast nad njim
izmenjali:
Feničani,
Grci,
Egipćani,
Perzijanci,
Rimljani,
Bizantijci,
Arapi,
Britanci,
Francuzi,
Mleci,
Osmanlije,
opet Britanci, sve do "relativne" nezavisnosti. Relativne jer Cipari
dan danas više zavisi od velikih sila i susjeda (prije svega
Grčke,
Turske, Velike Britanije,
SAD-a i
EU), a manje sam od sebe. Dakle, sve važnije političke odluke se donose prvo na relaciji
Atena-
Ankara, pa se tek onda pitaju ciparske vođe, koji uglavnom samo potvrde te odluke.
Najveći gradovi na Cipru su
Nikozija,
Larnaka,
Famagusta,
Limassol,
Paphos i
Kyrenia.
Klima
S obzirom da je Cipar tipični sredozemni otok, onda je logično
zaključiti i da ima tipičnu sredozemnu klimu. Cipar je inače najtopliji
otok Sredozemlja, a s oko 340 sunčanih dana godišnje, ovo je
najsunčanija zemlja u ovom dijelu svijeta. Klimatske odlike nisu iste na
svim dijelovima otoka. U unutrašnjosti je, te s povećanjem nadmorske
visine ta sredozemna klima nešto izmjenjena, iako se radi o malom
prostoru. Glavni čimbenik klime koji uzrokuje ove izmjene je pravac
pružanja planina
Troodos i
Başparmak, koji idu paralelno s
obalom te zatvaraju unutrašnjost otoka. Posljedica toga je da unutrašnjost ima toplija
ljeta, hladnije
zime, te manju količinu
oborina od priobalja.
Reljef
Cipar se proteže na nešto više od 9000 km². Na toj relativno maloj
površini može se primijetiti kompleksnost prirodno-zemljopisnih osobina,
koja se ne bi očekivala na ovako malom području. Otok je izdužen u
pravcu zapad-istok. Dužina otoka u pravcu zapad-istok je 224 km, a
sjever-jug (najveća dužina) je 121 km. Dužina obalnog pojasa je 648 km.
Izdvaja se nekoliko
poluotoka od kojih je najveće
Karpas na sjeveroistoku otoka. Između poluotoka i
rtova postoji nekoliko zaljeva koji su uglavnom dobili imena po lukama koje su smještene u njima (
Famagusta,
Larnaca,
Akrotiri,
Episkopi,
Morphu i dr.). Osim glavnog otoka, drugi veći otoci ne postoje.
Središnjim i južnim dijelom otoka dominira planina
Troodos s najvišim vrhom Cipra Olympus (1,953 m). Na planini postoje znamenite
pravoslavne crkve (nazvane obojene crkve) i
manastiri (najznačajniji je manastir Kykkos) koji su upisani na listu svjetske baštine
UNESCO-a.
Sjevernom obalom se pruža planina Kyrenia. Zapadni dio planine se
naziva grč. Pentadaktylos, tur. Başparmak (pet prstiju). Između planina
je središnja nizina Mesaoria koja je poljoprivredno središte.
Politika
Glavni politički problem otoka je podjela na grčki i turski dio. U
ovih tridesetak godina, od podjele do danas nije učinjen skoro ni jedan
korak ka ponovnom ujedinjenju, iako je u interesu i jednih i drugih
ujedinjenje.
Grcima jer bi se vratili živjeti na čitavom otoku, gdje su prije podjele i bili, a
Turcima
da bi izašli iz izolacije. Ipak Turci su na otoku pod neprekidnom
kontrolom vojske, tako da je njihov politički angažman ograničen. Bilo
je nekih pokušaja pregovora, ali ni jedna strana nije odstupala od
svojih zahtjeva. Turci traže konfederalnu zajednicu, dok Grci traže
sasvim suprotno - unitarističku državu. Dakle, želje ima, ali vizije se
potpuno razlikuju. Najozbiljniji pokušaj za ujedinjenje bio je
2004., a sastavio ga je generalni tajnik
UN-a
Kofi Annan.
Ako bi se prihvatio taj plan cijeli otok bi ušao u EU, a ako ne, samo
južni (grčki) dio. Grčki političari su procijenili da sporazum više
odgovara turskoj strani pa su ga odbacili, i to iz razloga jer plan nije
omogućavao povratak svih grčkih izbjeglica, kao ni povratak svog
zemljišta koje im je prije pripadalo, te što bi Turci dobili previše
mjesta u organima vlasti. Plan nije uključivao ni nestanak britanskih
baza s otoka. Tako je na referendumu na grčkom dijelu otoka 75% građana
odbilo sporazum. Iako je plan prihvatilo 64% građana
Sjevernog Cipra, on nije prošao, i u
EU
je de facto ušao samo južni dio, iako se službeno i Sjeverni Cipar
računa kao dio Republike Cipar pa samim tim i kao dio EU. Veliki problem
ujedinjenju otoka je stalna prisutnost 50.000 turskih vojnika na jednom
malom teritoriju.
Stanovništvo
Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Cipra
Etnička struktura stanovništva je sljedeća: 78% Grci, 18% Turci i 4%
ostale etničke grupe. Gotovo svi, i Turci i Grci, žive na svom dijelu
otoka. 40% Grka su izbjeglice u svojoj državi.
Na Cipru ima mnogo manjinskih naroda, a ovaj podatak od 4% nije do
kraja relevantan, jer njihov broj iz godine u godinu raste, a ima i
dosta neprijavljenih ljudi, kao i oni koji su ovdje na privremenom radu
ili nešto dužem turističkom odmoru. Dvije "autohtone" manjine koje žive
ovdje duže vrijeme su
Armenci i
Maroniti, dok su u novije vrijeme Cipar naselile i druge etničke grupe, poput
Engleza,
Nijemaca,
Rusa,
Židova,
Južnih Slavena (najviše
Srba) i dr. Ipak, ogromna većina ovih stanovnika živi u Republici Cipar, a izuzetak je jedino jedan broj
Maronita i
Kurda koji žive u Sjevernom Cipru.
Etničke grupe
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Cipra
Vanjske poveznice
Ovo je glavno značenje pojma orbita. Za latinski naziv anatomske tvorbe, pogledajte Očna šupljina.
Nedovršeni članak Orbita koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
